Svake godine na prostoru naše županije imamo 3 do 5 slučaja meningokokne bolesti. Važno je naglasiti da se meningokokna bolest ove godine ne javlja češće nego inače, te broj teških slučajeva pa i smrtnih ishoda nije veći nego proteklih godina.
Uzročnik meningokokne bolesti je bakterija Neisseria meningitidis ili meningokok.
Meningokok se od osobe do osobe prenosi kapljičnim putem: kašljem, kihanjem, govorom pa i disanjem – to lakše što je kontakt bliži i dugotrajniji. Meningokok često naseljava sluznice nosa i ždrijela čovjeka. Njegovo prisustvo na tim mjestima naziva se kliconoštvo i može se shvatiti kao infekcija bez simptoma bolesti.
Kliconoštvo je važno jer dovodi do razvoja specifičnih sluzničkih obrambenih protutijela protiv meningokoka. Upravo stoga, meningokokna bolest javlja se kod pojedinaca s kratkotrajnim kliconoštvom koji nisu stigli razviti specifičnu sluzničku obranu.
Najmlađa djeca nemaju specifična obrambena protutijela protiv meningokoka. Protutijela se stvaraju postupno, tijekom kliconoštva različitih sojeva meningokoka. Taj proces traje nekoliko godina, tako da većina djece tek nakon pete godine života raspolaže specifičnom obranom protiv meningokoka. Oboljevaju najmanje otporni, a to su najčešće djeca od 6 mjeseci do 5 godina starosti te školska djeca, a vrlo rijetko odrasli. Razvoju meningokokne bolesti pogoduju prenapučenost i siromaštvo. Meningokokna bolest u našoj se zemlji javlja sporadično, mnogo češće u hladnom razdoblju godine tako da se od ukupnog broja slučajeva koji se registriraju svake godine, nešto više od 50% javi u prosincu, siječnju i veljači. Bolest je u nas najčešće uzrokovana meningokokom serogrupe B (95% slučajeva) i rjeđe meningokokima serogrupa A, C, Y i W135 (5% slučajeva).
KLINIČKA SLIKA BOLESTI:
Inkubacija bolesti je kratka i iznosi 48 do 72 sata od početka kolonizacije meningokoka na sluznicama nosa i ždrijela. Najčešće kliničke manifestacije meningokokne bolesti jesu sepsa, gnojni meningitis i fulminantna meningokokna sepsa. Sepsu karakterizira prisustvo meningokoka u krvi bez naseljavanja uzročnika u druge organe; gnojni meningitis je zapravo sepsa s naseljavanjem meningokoka u središnji živčani sustav, a fulminantna sepsa je teška forma sepse s razvojem šoka i zatajivanjem životno važnih organa i sustava.
U svim slučajevima meningokokne bolesti tjelesna temperatura je povišena, a u više od 70% bolesnika na koži se nalazi osip, najčešće u obliku manjih i većih krvarenja. Bolesnici s gnojnim meningitisom često povraćaju, imaju glavobolju i različite poremećaje svijesti.
Sliku fulminantne sepse karakterizira dramatično brz razvoj bolesti, u kojem dominiraju visoka temperatura (iznad 39,5 C), očigledno širenje velikih krvarenja po koži, razvoj šoka s teškim poremećajima rada srca, poremećajem disanja i svijesti što dovodi do smrtnog ishoda tijekom prvog dana bolesti.
DIJAGNOSTIKA
Dijagnoza meningokokne bolesti nije teška. U većini slučajeva tipična klinička slika omogućuje barem postavljanje sumnje kako se radi o meningokoknoj bolesti. Konačna dijagnoza postavlja se u mikrobiološkom laboratoriju izolacijom meningokoka iz krvi ili tekućine koja oplakuje mozak (cerebrospinalni likvor). Nakon mikrobiološke izolacije uzročnika uvijek se ispituje njegova osjetljivost prema antibioticima, kako bi se izbjegle pogreške izbora antibiotika koji se rabi za liječenje.
LIJEČENJE
Meningokoknu bolest uvijek treba liječiti u bolnici, a slučajeve sa slikom fulminantne sepse i gnojnog meningitisa u jedinicama intenzivnog liječenja. Uzročno liječenje provodi se antibioticima koji mogu uništiti meningokok.
PREVENCIJA
Budući da je meningokokna bolest prenosiva infekcija potencijalno epidemijskog pojavljivanja, treba pronaći i zaštititi prijemljive osobe koje su bile u bliskomu i dugotrajnom kontaktu s bolesnikom neposredno prije ili u vrijeme pojave bolesti. Kako bi zaštitili kontakte I. reda primjenjuje se postupak kemoprofilakse. Kemoprofilaksom se prekida prijenos meningokoka na osobe u okolini, a provodi se kratkotrajnim davanjem antibiotika. Mlađoj djeci obično se daje ceftriakson, a starijoj djeci, adolescentima i odraslima rifampicin. Za profilaksu odraslih može se rabiti i ciprofloksacin.
Prijemljive osobe u okolini ili kontakti I. reda su članovi obitelji, druga djeca iz iste grupe u vrtiću ili jaslicama, druga djeca iz istog razreda u školi, drugi vojnici iz iste jedinice u vojarni i sl. te sve druge osobe koje su bile u neposrednom kontaktu sa sekretima usne i nosne šupljine bolesnika, dok u izvore infekcije samoga bolesnika najčešće ubrajamo kliconoše u njegovoj okolini. Bitno je naglasiti da se kemoprofilaksa primjenjuje samo za kontakte I. reda, a to su osobe koje su bile u neposrednom kontaktu s oboljelom osobom iz iste zajednice ili grupe (obitelj, razred, grupa u vrtiću), pružali neposrednu pomoć i liječenje oboljelom. Kemoprofilaksa se neće primijeniti kod drugih osoba koje nisu bile u neposrednom kontaktu kao što su djeca iz drugih grupa, razreda, ljudi iz susjedstva, poznanici i sl.
Na tržištu postoji cjepivo koje je učinkovito za zaštitu od meningokoka serogrupa A,C, W i Y no nije primjenjivo za djecu mlađu od dvije godine. Ovim cjepivom se cijepe osobe koje putuju u endemska područja gdje cirkuliraju navedene serogrupe meningokoka. U našem podneblju cirkulira, nažalost meningokok serogrupe B ( 95%) protiv kojeg nema cjepiva, tako da nema preventivnog cijepljenja za meningokoknu bolest izazvanu navedenim meningokokom.