Uvod
Otpornost bakterija na antibiotike rastući je javnozdravstveni problem s kojim se sve češće susreću liječnici koji rade u različitim granama medicine, a
osobito oni koji liječe bolesnike podvrgnute invazivnim dijagnostičkim i terapijskim zahvatima. Poznavanje podataka o kretanju stopa otpornosti bakterija
na antibiotike u vlastitoj sredini od posebne je važnosti u kreiranju empirijske antimikrobne terapije. Podaci praćenja pokazuju određene trendove i
upozoravaju nas na ozbiljnost problema , a osim toga su i obvezujući u nužnosti provođenja svih mjera prevencije razvoja otpornosti i sprečavanja širenja
otpornih mikroorganizama.
Analiza podataka:
Podaci u tablicama rezultat su aktivnog praćenja otpornosti bakterija na antibiotike koje se provodi u organizaciji Odbora za praćenje rezistencije
bakterija na antibiotike u Republici Hrvatskoj u okviru Kolegija javnog zdravstva pri Hrvatskoj akademiji medicinskih znanosti i pokazuju kretanje stope
rezistencije pojedinih patogena na antibiotike u Varaždinskoj županiji u 2015.g.
U 2015.g. zabilježen je porast udjela izolata BHS A otpornih na makrolide s 6% na 10% i na klindamicin s 5% na 6% u odnosu na 2014 .g. Povećan je udio
pneumokoka otpornih na penicilin s 4 % (2014.g.) na 11% (2015.) Smanjen je postotak pneumokoka umjerene osjetljivosti na penicilin s 36% na 27%. Postotak
pneumokoka rezistentnih na ampicilin u 2015.g. iznosio je 18%. Značajno je smanjen udio pneumokoka otpornih na makrolide s 61% u 2014.g. na 49 % u 2015.g.
Ohrabruje nas nastavak trenda smanjenja udjela MRSA izolata s 24% (2014.) na 20% u 2015.g.
Zabrinjava značajan porast udjela vankomicin rezistentnih enterokoka (VRE) s 5% u 2014.g. na 35% u 2015.g.
U 2015.g. nastavljen je trend povećanja udjela izolata Heamophilus influenzae otpornih na amoksicilin s 24% (2014.g.) na čak 32%.
Od gram negativnih bakterija i dalje je u porastu udio izolata E. coli ESBLpozitivnih s 8% u 2014. na 10% u 2015.g. Smanjen je udio izolata izolata K.
pneumoniae ESBL pozitivnih s 55% u 2014.g. na 50 % u 2015.g. Zabrinjavajući su podaci o pojavi izolata K. pneumoniae rezistentnih na karbapeneme (13%) u
2015.g. u odnosu na 2014.g. (3%). Rezistencija K. pneumoniae na karbapeneme u našoj sredini najčešće je posredovana produkcijom OXA-48 karbapenemaza.
U 2015.g. kod Pseudomonas aeruginosa imamo povećanje stope otpornosti na sve skupine antibiotika.
Zaključak
Podaci o otpornosti bakterija na antibiotike u našoj sredini jasno ukazuju na ozbiljnost problema i obvezuju nas da učinimo maksimalne napore u provođenju
mjera prevencije razvoja otpornosti i sprječavanju širenja otpornih mikroorganizama. To uključuje strogu disciplinu u propisivanju antimikrobnih lijekova
kako u humanoj tako i u veterinarskoj medicini, pravilnu uporabu antibiotika te strogu kontrolu infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi.