Uvod
Otpornost bakterija na antibiotike rastući je javnozdravstveni problem s kojim se sve češće susreću liječnici koji rade u različitim granama medicine, a osobito oni koji liječe bolesnike podvrgnute invanzivnim dijagnostičkim i terapijskim zahvatima.Poznavanje podataka o kretanju stopa otpornosti pojedinih bakterija u lokalnoj sredini preduvijet su za uspješno empirijsko antimikrobno liječenje infekcija.Podaci praćenja pomažu nam i u sagledavanju veličine problema , a osim toga obvezuju nas u provođenju mjera prevencije razvoja otpornosti i sprečavanja širenja otpornih mikroorganizama.
Analiza podataka:
Podaci u tablicama rezultat su aktivnog praćenja otpornosti bakterija na antibiotike koje se provodi u organizaciji Odbora za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike u Republici Hrvatskoj i pokazuju kretanje stope rezistencije pojedinih patogena na antibiotike u Varaždinskoj županiji u 2012.g.
Kod BHS A u 2012.g. nije bilo značajnijih promjena u udjelu izolata otpornih na makrolide i klindamicin u odnosu na 2011.g.Porastao je udio pneumokoka otpornih na tetraciklin s 21% ( 2011.g.) na 32% u 2012.g.Postotak pneumokoka otpornih na penicilin, makrolide i klindamicin u 2012.g. nije značajno promijenjen u odnosu na 2011.g.
Od ostalih gram pozitivnih bakterija i dalje se smanjuje udio MRSA izolata u odnosu na ukupan broj Staphylococcus aureus izolata s 20% na 19% .
U 2012.g. bilo je manje izolata Heamophilus influenaze otpornih na amoksicilin (4% u 2012.g. u odnosu na 12 % u 2011.g.).
Od gram negativnih bakterija kod E. coli povećan je udio izolata otpornih na ampicilin s 49% u 2011.g. na 60% u 2012.g. U porastu je udio izolata E. coli otpornih na cefalosporine III. generacije i na ceftibuten.
Podaci za K. pneumonae u 2012.g. pokazuju da i dalje postoji tendencija porasta udjela ESBL pozitivnih izolata.
U 2012.g. kod Pseudomonas aeruginosa imamo povećanje stope otpornosti za sve antibiotike.
Acinetobacter baumannii i dalje pokazuje tendenciju porasta udjela izolata otpornih na sve antibiotike. U ovom trenutku Acinetobacter baumanii predstavlja izrazito veliki terapijski problem i radi se o mikroorganizmu koji posjeduje visoki potencijal razvoja otpornosti , dugo preživljava u nepovoljnoj vanjskoj okolini i lako se širi.
Zaključak
Podaci o otpornosti bakterija na antibiotike u našoj sredini jasno ukazuju na ozbiljnost problema i obvezuju nas da učinimo maksimalne napore u provođenju mjera prevencije razvoja otpornosti i sprječavanju širenja otpornih mikroorganizama. To uključuje strogu disciplinu u propisivanju antimikrobnih lijekova kako u humanoj tako i u veterinarskoj medicini, pravilnu uporabu antibiotika te strogu kontrolu infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi.