VODA ZA GRADOVE : ODGOVOR NA URBANI IZAZOV
Još uvijek je realnost da otprilike 1,1 milijarda ljudi ovisi o nesigurnim izvorima vode za piće. Stoga je Svjetski dan voda 2011 (WWD 2011), posvećen kvaliteti i isticanju važnosti vode, zajedno s dostupnošću iste u okviru cjelovitog upravljanja vodnim resursima.
Ovogodišnjim sloganom se želi poručiti da zdravstveno ispravna voda znači život i da kvaliteta življenja u velikoj mjeri ovisi o tome na koji način štitimo kvalitetu svojih vodnih izvora. Kvaliteta vode postala je globalni problem, sve je ugroženija onečišćenjem. Procjenjuje se da više od 2,5 milijardi ljudi širom svijeta nema odgovarajuću odvodnju otpadnih voda. Svakog dana milijuni tona neprikladno obrađene kanalizacijske, industrijske i poljoprivredne otpadne vode ulijevaju se u recipijente – najčešće površinske vode.
Na Zemlji se nalazi oko 1,4 milijarde km3 vode (71% Zemljine površine), većina te vode čak 97,5% otpada na slanu vodu (mora i oceani), slatke vode ima 2,5%, a od toga su <1% rijeke i jezera, 30% podzemne vode, a 69,9% zamrznuto je na polovima. Samo je 0,8% od ukupne vode dostupno za ljudsku upotrebu što je 11,2 milijuna km3. Gotovo 500 velikih svjetskih rijeka je onečišćeno, te se smatra kako će tijekom 21. stoljeća u 17 zemalja Afrike i Azije potpuno nestati vode. Utješna je činjenica kako je Hrvatska po bogatstvu i dostupnosti vode 5. u Europi.
LJudski organizam od svoga začeća sadrži određeni udio vode, pa tako; zametak se sastoji od 90% vode, novorođenče 75%, adolescent 60%, odrasla osoba 57%, te starije osobe 50% vode i jednostavno bez vode nema života. Voda je sredstvo u kojem se odvijaju svi metabolički procesi, održava tjelesnu temperaturu, čuva kosu, kožu, ublažava udarce, čini nas radno sposobnima i igra važnu ulogu u detoksifikaciji organizma.
Prema svim preporukama za dnevni unos, zbog važnosti koju voda ima, potrebno je popiti 8 čaša. No, prema piramidi unosa tekućine, voda se unosi i iz drugih izvora (hrana, čaj, kava, sokovi, alkohol).
Smanjenje količine vode u tijelu od samo 2% može uzrokovati znakove dehidracije, kratkotrajni gubitak pamćenja i poteškoće u koncentraciji.
Slatka voda ne upotrebljava se samo za piće. Njome se koristimo za navodnjavanje travnjaka i poljoprivrednih zemljišta, u sanitarnim čvorovima (kupaonicama, zahodima), industrijskim procesima, za pranje ulica i sl. Naš životni stil prožet je sviješću o dostupnosti pitke vode bez ograničenja. Taj stil potrebno je mijenjati. Voda je prirodni resurs, ograničenih količina, a osim toga, potrošnja vode za piće ima cijenu.
Poruka svima:
Ako male stvari pokreću svijet, dovoljno će biti da svatko od nas brižno zatvara slavinu u kuhinji ili kupaonici, jer kapa li ona tempom od samo dvije kapi u sekundi, godišnje će biti neiskorišteno i bačeno nezamislivih šest tisuća litara najdragocjenije tekućine na Zemlji!
Voda ima neprocjenjivu vrijednost, nužna je za život, zalihe su ograničene, a sve je više ugrožena.
Voda je temelj života na Zemlji. Dobra kakvoća vode omogućuje zdrave ekosustave, čime se poboljšava zdravlje ljudi. Međutim, loša kakvoća vode pogađa okoliš i zdravlje ljudi. Na primjer, zbog bolesti koje se prenose vodom svake godine umire više od 1,5 milijuna djece.
Taj je problem još istaknutiji u zemljama u razvoju, gdje se u površinske vode ispušta više od 90% nepročišćenih otpadnih voda i do 70 % neobrađenog industrijskog otpada.
Posljedica onečišćenja voda je i ozbiljno smanjivanje količine i kvalitete slatkih voda, kao i smanjivanje sposobnosti normalnog funkcioniranja ekosustava. Zagađenjem ekosustava narušava se stanje prirodne ravnoteže okoliša : dolazi do pojave nepovratnih loših učinaka – smanjena produktivnost biomase, gubitak biološke raznolikosti i dr.
Mnoge od tvari koje onečišćuju vode imaju dugoročne negativne učinke na kakvoću vode, a posljedica toga je ozbiljno smanjivanje količina zdravstveno ispravnih slatkih voda, što predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje.
Voda može biti i prijenosnik bolesti. Bolesti od kojih se obolijeva zbog onečišćene vode mogu biti uzrokovane protozoama, virusima ili bakterijama, a dijele se na klasične hidrične bolesti i epidemije, bolesti koje se prenose kontaktom s vodom, bolesti koje prenose vektori (insekti čiji se dio životnog ciklusa odvija u vodi), bolesti vezane uz oskudicu vode (povezane sa slabom osobnom i kućnom higijenom), te bolesti koje se prenose zrakom (aerosolom). Najčešće hidrične epidemije su epidemije kolere, trbušnog tifusa i paratifusa te bacilarne dizenterije. Vodom se mogu širiti i leptospiroza, legionarska bolest, tularemija, virusni konjuktivitis i streptokokoze.
Iako su za zaštitu vodnih resursa potrebna značajna financijska sredstva, ona je puno učinkovitija i jeftinija od njihove sanacije nakon zagađenja. Financijska sredstva trebaju biti nadopunjena dobro definiranim zakonskim okvirom koji se odnosi na kvalitetu vode, a trebaju funkcionirati i mehanizmi kontrole zaštite vodnih resursa.
Isto je tako potrebno stalno njegovati i provoditi dobro usmjerene inicijative jačanja svijesti o važnosti vode i potrebi očuvanja njene kvalitete.
Mi u varaždinskoj Županiji imamo sreću da u podzemlju postoje zadovoljavajuće količine kvalitetne vode za piće, te zahvaljujući regionalnim sustavima imamo zdravstveno ispravnu kakvoću vode za piće u slavinama, vodu koja odgovara zahtjevima postojeće legislative; „ Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće ” N.N. (47 /08). Kakvoća voda bi trebala biti pod stalnim nadzorom i monitoringom javnozdravstvenih službi i sanitarne inspekcije, kao i ispravnost vode iz lokalnih vodovoda i individualnih zdenaca.
Mnogo toga se još može učiniti na identifikaciji i ugradnji rješenja za kvalitetnu vodu:
Između ostalog unaprijediti znanje o kakvoći vode; stalni monitoring i pouzdani podaci temelji su unaprjeđenja kvalitete vode. Na osnovi utvrđivanja izazova koji se odnose na kvalitetu vode izgradit će se i stručni kapaciteti zemalja u razvoju, te uspostaviti suvremeni, povoljni, brzi i pouzdani uređaji za uzorkovanje, te institucija tehnologije i upravljanja.
Komunikacija i edukacija trebali bi biti permanentni za izgradnju svijesti o kvaliteti vode, s ciljnim regionalnim i nacionalnim kampanjama koje kvaliteti vode daju visoku kulturnu, socijalnu i povijesnu važnost.
S povećanjem broja stanovnika ubrzava se i migracija iz sela u gradove. Ubrzan rast ne stigne pratiti planiranje i financiranje što dodatno utječe na kvalitetu vode jer neodgovarajuća infrastruktura, kao i loše održavanje postojeće, dovodi do problema u upravljanju komunalnim otpadom, kao i pročišćavanje i ispuštanje otpadnih voda.
Zaštita vodnih resursa puno je jeftinija od njihove sanacije nakon onečišćenja.
Naši životi ovise o tome na koji način štitimo kakvoću svojih voda. Svi živimo u blizini vode, pa smo stoga svi dužni štititi izvore vode od onečišćenja, za dobrobit naše djece, nas samih, da se ne dogodi kao u jednoj od najljepših tekstova o vodama, što je napisao J.G.Davis u knjizi “Leviathan”:
…”Kad bi oceani umrli…kao i što hoće, ako i nadalje budemo onečišćavali kontinentalne platoe kanalizacijskim i industrijskim otpadom…, ako ne zaustavimo onečišćenje naftom koja prekriva površine, ako oceani umru, nastat će neviđeni užas na Zemlji.. … Ako oceani umru, čovjek će umrijeti unutar pedesetak godina, gladujući na visokim planinama, bez hrane i kisika….”
ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO VARAŽDINSKE ŽUPANIJE
Djelatnost za zdravstvenu ekologiju
Satavile : Vesna Matijević-Kušter, Irena Tomiek, Ines Bacinger
