Često se ponašamo kao da su nam tijelo i psiha dva odvojena sustava, zanemarujući potrebe jednog ili drugog. Oni naravno to nisu, stanje duha itekako utječe na tjelesno zdravlje i obratno.
Kada se osjećamo potišteno ili bezvoljno, manje smo tjelesno aktivni, zbog čega se osjećamo još lošije, te se tako možemo naći u začaranom krugu. Stoga je nužno prekinuti taj krug i pokrenuti se. Već sama šetnja na svježem zraku imat će vrlo povoljan učinak na naše psihofizičko zdravlje.
Prije kojih 100 godina bilo bi suvišno naglašavati potrebu za tjelesnom aktivnošću, budući da su ljudi u svakodnevnom životu morali biti tjelesno puno aktivniji nego danas da bi preživjeli.
U suvremenoj zapadnoj civilizaciji većinu naših nekadašnjih tjelesnih aktivnosti preuzeli su strojevi, pa su tako dječja druženja i igra zamijenjena kompjuterskim igrama i televizijom, vozimo se autima umjesto da hodamo, posao odrađujemo sjedeći, a isto tako, kad dođemo kući svaki posao nam je olakšan svakojakim kućanskim aparatima.
Dodatno ne pomaže ni činjenica da zbog suvremene visokokalorične hrane koja nikad nije bila dostupnija i jeftinija puno lakše nakupljamo suvišne kilograme.
Blagodat tjelesne aktivnosti upravo se nalazi u smanjenju i sprečavanju bolesti potenciranih modernim načinom života, kao što su: kardiovaskularne bolesti, dijabetes, osteoporoza, rak dojki i debelog crijeva, depresija…
Da bi se postigla zadovoljavajuća tjelesna forma osoba ne mora biti sportski tip, ni drastično promijeniti način života, potrebno je samo osvijestiti dnevnu rutinu i iskoristiti priliku za kretanjem u svakom raspoloživom trenutku. Pa tako u trgovinu ili na posao možemo otići pješice ili biciklom, koristiti stube umjesto dizala, telefoniranje obavljati stojeći, baviti se nekim hobijem umjesto gledanja televizije i slično. Životna dob, materijalni status, vrijeme i mjesto nisu isprika da ne počnemo činiti dobro za svoje zdravlje – biti tjelesno aktivni.
Kada se odlučimo baviti nekom tjelesnom aktivnosti, jako je bitno da uživamo u tome čime se bavimo i da je redovito prakticiramo. Na taj način postupno dovodimo tijelo u formu, čime izbjegavamo mogućnost od ozljeda i šoka koje možemo pretrpjeti ukoliko bi se nepripremljeni podvrgli velikom opterećenju . Iz istog je razloga bitno da u početku vježbamo smanjenim intenzitetom, prilagođenim vlastitom stanju i kondiciji.
Budući da su ranije spomenute bolesti jedne od najvećih uzročnika smrtnosti u zapadnom svijetu, jedna od glavnih preokupacija Svjetske zdravstvene organizacije i općenito rastući problem javnog zdravstva postali su sprečavanje tih bolesti kroz promociju zdravog života, poglavito tjelesne aktivnosti.
Svjetska zdravstvena organizacija je tako dala smjernice po dobnim skupinama, te vrsti i intenzitetu tjelesne aktivnosti potrebne za očuvanje našeg zdravlja.
Preporučena vrsta i intenzitet tjelesne aktivnosti:
Dobna populacija 5 – 17 godina starosti |
Dobna populacija 18-64 godina starosti |
Dobna populacija 65 i više godina starosti |
|
|
|
Da bi bolje razumjeli preporuke Svjetske zdravstvene organizacije objasnit ću neke pojmove koji su korišteni, a odnose se na podjelu tjelesnih aktivnosti.
Umjerena aerobna tjelesna aktivnost– aktivnost tijekom koje je rad srca ubrzan i dolazi do blagog znojenja.
Brzo hodanje, kućanski poslovi poput čišćenja metlom, vrtlarenje, vožnja biciklom, guranje kosilice, planinarenje, rolanje.
Intenzivna aerobna tjelesna aktivnost – aktivnost tijekom koje su rad srca i disanje jako ubrzani.
Trčanje ili džogiranje, plivanje, brza vožnja biciklom ili brdski biciklizam, igranje košarke, nogometa, tenis, ples, planinarenje, preskakanje konopa, borilačke vještine.
Neke aktivnosti kao što je vožnja bicikla može biti umjerena ili intenzivna, što ovisi o intenzitetu kojim se obavlja.
Vježbe za jačanje mišića – trebaju obuhvatiti sve veće skupine mišića: noge, kukove, leđa, prsa, abdomen, ruke i ramena. Ove vježbe su ponavljajuće, sve dok nam ne postane prenaporno (otprilike 8-12 ponavljanja).
Dizanje tereta, sklekovi, čučnjevi, zgibovi, slobodno penjanje, kopanje.
Vježbe za jačanje kostiju – su vježbe kod kojih dolazi do jakih kontrakcija (napinjanja) mišića, čime stimuliraju rast i povećavaju snagu kostiju. Obuhvaćaju razne vrste skokova: preskakivanje konopa, košarka, tenis, odbojka, trčanje i dizanje teških tereta: dizanje utega, sklekovi, slobodno penjanje.
Vježbe za poboljšanje ravnoteže – su vježbe koje nam pomažu da održimo ravnotežu, daju nam samopouzdanje, preveniraju padove i poboljšavaju koordinaciju, te su nužne za očuvanje neovisnosti u starijoj dobi.
Kad radimo novu vježbu ravnoteže bitno je da imamo oslonac (stol ili stolicu) dok ne steknemo ravnotežu, zatim se samo pridržavamo prstom, te pokušamo raditi vježbu zatvorenih očiju.
Neki od primjera vježbi ravnoteže:
|
|
|
|
Uvjerena sam, da uz malo truda i dobre volje, svatko može naći aktivnost primjerenu svojim željama i mogućnostima, kojima će znatno unaprijediti zdravlje i poboljšati kvalitetu života.