Nedavno sam imala prilike pročitati anegdotu, a koja mi je stigla na mail adresu kao proslijeđena priča, kojoj ne znam niti autora, niti postoji li više verzija pa se unaprijed ispričavam zbog toga. No bez obzira na to, poslužit će kao zgodan uvod u ono što želim naglasiti u ovom članku, kao i u slijedećim nastavcima.
|
Jednog jutra se muž poslije nekoliko sati ribolova vratio i odlučio malo odmoriti, a žena je tada odlučila da se sama izveze malo čamcem na jezero premda se na njemu sama baš i nije najbolje snalazila. Upali motor i izveze čamac na jedno usamljeno mjesto, baci sidro, izvadi knjigu i nastavi uživati u tišini i čitati svoju knjigu. Tuda naiđe ribolovni inspektor u svom čamcu, pristane uz ženin čamac i kaže: – Dobro jutro gospođo. Što to radite? |
U Varaždinskoj županiji, kao i u Hrvatskoj općenito zaustavljen je trend porasta novooboljelih ovisnika o psihoaktivnim tvarima, što se osobito odnosi na konzumente opijata (u nas mahom heroina). Donositelji političkih odluka kao i svi koji rade u sustavu prevencije i liječenja ovisnosti, predstavnici represivnog aparata, zdravstvenog, penalnog sustava i sustava socijalne skrbi, prirodno, zadovoljni su zbog takvog razvoja događaja.
No, da li to znači da taj problem treba prestati biti u fokusu našeg djelovanja?
Unatoč tomu što imamo povoljnije trendove nego ranije, svatko zna da je problem ovisnosti nemoguće iskorijeniti. Može se samo suzbiti na najmanju moguću mjeru pri čemu je za svaku kariku u lancu bitno da ostane čvrsta. A lanac je čvrst onoliko, koliko je čvrsta njegova najslabija karika.
Ovisnost, a posebno se to odnosi na opijatsku, iako je medicinska klasifikacija bolesti definira kao kroničnu bolest mozga, u određenoj se mjeri ponaša kao zarazna bolest. To je važno znati za razumijevanje te bolesti, ali i za razumijevanje sustava prevencije i suzbijanja ovisnosti na nekom području. Postoji začarani krug u koji upada svaki bolesnik ako se bolest pravodobno ne otkrije i ne liječi . Taj „circulus vitiosus“ kod bolesti ovisnosti uključuje i neke elemente osim zdravstvenih.
Tako se ovisnik o opijatima nađe u začaranom krugu konzumacije droge koju mora kupiti po skupoj cijeni. Vrlo brzo financijski iscrpljen počinje kupovati za sebe i preprodaju „na sitno“ jer će zaradom od tako preprodane droge financirati svoju ovisnost. Ili će financijska sredstva pokušati namaknuti sitnim i krupnim krađama, najprije kod kuće, a potom i izvan nje zbog čega će postati predmetom postupanja policijskih službenika. Ako krađu čini u apstinencijskoj krizi, cijela stvar može eskalirati u ozbiljnije kazneno djelo razbojničke krađe ili nanošenja tjelesnih ozljeda, ili će u tom stanju odmah kupljenu dozu ufiksati prvim dohvatljivim i, najčešće, nesterilnim priborom što povećava rizik od zaraznih bolesti koje se prenose krvlju – osobito hepatitisa B i C te HIV-a. Često novopridošli opijatski ovisnici dolaze na liječenje s kompleksnim zdravstvenim i sudskim problemima. Uvođenjem u tretman smanjuje se potreba za korištenjem ilegalnih droga, smanjuje se njihova daljnja kriminalizacija i događa se financijski oporavak. Sve rjeđe se prakticira , u većini slučajeva, rizično ponašanje.
Bitnu ulogu u stabilizaciji psihički nezrele, nestrukturirane i često poremećene ličnosti ima supstitucijska terapija. U našoj zemlji, u izvanbolničkoj primjeni to su opijatski agonisti metadon (Heptanon tbl. i sol. , Metadon Alkaloid sol.) i agonist/antagonist buprenorfin (Suboxone i Subutex) . Rad na promjeni ponašanja i psihoterapija najčešće nisu mogući dok se osobu ne odmakne od kriminalnog miljea i drugih nepovoljnih okolnosti koje podržavaju nepoželjno ponašanje, uspostavi terapijski transfer i povjerenje prema terapeutu/ustanovi i dok se ne uravnoteže neurobiokemijski procesi u mozgu uzburkani valom ilegalnih supstanci koje su (dugo) zapljuskivale moždane stanice.
Nerazumijevanje ove činjenice od strane roditelja, pravosudnih tijela, policije, vjerskih zajednica, šire okoline, a nažalost i od mnogih liječnika, predstavlja veliku prepreku u radu s ovisnicima.
Lako dostupan kontinuirani tretman utemeljen na međuresornoj suradnji s jedna strane, a ažuran represivni aparat ciljano usmjeren prema primarnim preprodavačima , glavne su dvije okosnice sustava prevencije ovisnosti na nekom području. Kad policija jednom „odradi“ svoj posao, kad sustav za tretman „odradi“ svoj, možemo li stati, otresti prašinu sa revera i orijentirati se na nešto drugo? Ili je razumnije povećati kapacitete od kojih će jedni nastaviti održavati sustav, a drugi ga razvijati u novim područjima?
Vratimo se na priču sa početka. Priča je smiješna i apsurdna, ali stvarnost glede ovisnosti je apsurdno realno takva. Na nekom području, iako je situacija „mirna“, postoje svi preduvjeti da se sa nepoželjnim radnjama započne u bilo kojem trenutku. Dovoljno je da neki „diler“ psihopatski strukturiran izađe iz penalnog sustava nakon 4 godine i suoči se sa nizom egzistencijalnih problema i da se krug ponovno zavrti.
U zaraznoj bolesti postoji tzv. Vogralikov lanac čiji integritet mora biti održan kako bi se zarazna bolest mogla širiti.
1) UZROČNIK – kod zaraznih je bolesti to mikroorganizam koji može izazvati bolest.
Kod ovisnosti je to psihoaktivna tvar koja može svojim djelovanjem izazvati bolest.
2) REZERVOAR I IZVOR INFEKCIJE – to je okolina ili objekt u/na kojem mikroorganizam može preživjeti, ponekad se i razmnožavati (kod zaraznih bolesti su to ljudi, životinje, neživi objekti i sl.)
Kod ovisnosti su to postojeći ovisnici, bez obzira da li se liječe, koliko se učinkovito liječe i oni koji se ne liječe nego aktivno konzumiraju ilegalne droge. Uzročnik preživljava zahvaljujući rezervoaru – tako i problemi vezani uz psihoaktivne tvari preživljavaju zahvaljujući osobama koje su ovisnici.
3) PUTOVI PRIJENOSA – načini na koje mikroorganizam napušta rezervoar i dospijeva u novog domaćina. To može biti zrak u neprovjetravanoj prostoriji, aerosol u zraku nastao kihanjem kašljanjem i sl. , zagađena voda, hrana, fizički kontakt kože ili sluznica, predmeti opće uporabe i nehigijenski postupci i drugi putovi.
Kod ovisnosti, „psihoktivna droga napušta rezervoar i nalazi put do novog potencijalnog ovisnika“ kroz primarno i sekundarno kriminogene aktivnosti, putem fizičkog kontakta preprodavača ili davaoca na uživanje , preko jednog ili više posrednika (vrlo često) do novog konzumenta. „Putovi prijenosa“ ilegalnih droga su ilegalne aktivnosti i uključuju preprodaju, poticanje i davanje na uživanje tih tvari.
4) ULAZNA VRATA – mjesto kroz koje mikroorganizam kod zaraznih bolesti ulazi u domaćina nakon što je bio prenesen nekim od putova prijenosa. (dišni, probavni sustav, koža i vidljive sluznice)
Kod ovisnosti također postoje mjesta i okolnosti na kojima postoji značajno veća šansa da osoba razvije bolest. Zna se da gotovo trećina tinejdžera svoju prvu drogu (najčešće marihuanu) konzumira na poticaj vršnjaka koji konzumiraju droge – što znači da je druženje s vršnjacima koji konzumiraju droge glavni „ulaz“ droge „u tkivo domaćina“.
5) OSJETLJIVOST DOMAĆINA –uzročnici zaraznih bolesti, iako su svuda oko nas neće uvijek izazvati bolest, već samo ako naiđu na osjetljivog domaćina. Čovjek ima niz obrambenih imunološki mehanizama kojima se odupire nastanku bolesti unatoč tome što se zarazio određenim uzročnikom. Tako npr. osoba koja je cijepljena protiv neke bolesti (načelno gledajući) neće oboljeti unatoč tomu što se uzročnik nađe u tkivu domaćina.
Kod ovisnosti također osoba mora biti prijemčiva (osjetljiva) da bi došlo do razvoja bolesti. Određeni postotak zdrave mladeži izvještava pri anketiranju da joj je bila dostupna određena ilegalna droga, ili su čak probali, ali nisu nastavili uzimati i razvili bolest. Tu postoji naročita opasnost od precjenjivanja vlastite „neosjetljivosti“ i potcjenjivanja snage ilegalne tvari da izazove bolest. Osjetljivost domaćina za konzumaciju droga povećava niz okolnosti koje zovemo rizičnim čimbenicima:
- nepovoljne okolnosti u ranom djetinjstvu
- loša obiteljska situacija
- pogrešan i neprimjeren stil odgoja
- vlastita psihička „građa“ i nasljeđe
- nesavladavanje poteškoća u adoloscenciji i pubertetu
- različiti traumatični životni događaji
- loša slika o sebi i osjećaj osobnog neuspjeha , i mnogi drugi.
Kod zaraznih bolesti bolesti ulogu u izazivanju bolesti igra i jakost ili „virulencija“ uzročnika, što znači koja je količina najmanje potreba da nastane bolest – odnosi se na broj uzročnika. Tako što je manji broj uzročnika dostatan da izazove bolest , to je uzročnik virulentniji (snažniji).
Kod ovisnosti postoje također različita psihoaktivna sredstva koja se razlikuju u potencijalu da osobu učine ovisnikom. Pritom su neke droge osobito snažne u izazivanju psihičke ovisnosti (kokain primjerice), a neke i fizičke i psihičke (heroina i drugi opijati).
Svih pet elemenata moraju postojati iz Vogralikovog lanca da bi nastala epidemija zarazne bolesti. Tvrdim da i kod bolesti ovisnosti imamo potencijalnu epidemiju onda kada postoji integritet 5 elemenata iz Vogralikovog lanca. Trenutno epidemije nema, ali postoji epidemijski potencijal. Postoje preduvjeti da u bilo kojem slučaju ukoliko se lanac „zavari“ u kontinuitet , ponovno nastane epidemija. U drugom nastavku donosimo pregled „protu-epidemijskih“ mjera koje se moraju organizirano provoditi na nekom području da bi se epidemijski potencijal održavao minimalnim, a trendovi povoljnima.