Antimikrobna rezistencija
Antimikrobna rezistencija je sposobnost određenih mikroorganizama da
razviju otpornost na, do tada, učinkovit lijek. Bakterije posebno lako
razviju tu sposobnost prvenstveno zbog toga što se one vrlo brzo
dijele, te je u vrlo kratkom vremenskom razdoblju moguć značajan
broj mutacija.
Otpornost bakterija na antibiotike je posljedica korištenja, prije svega zloupotrebe, antimikrobnih lijekova.
Stoga se antimikrobni lijekovi trebaju uzimati samo po preporuci
liječnika, no iako su antibiotici dostupni samo na liječnički recept,
mnogi građani samoinicijativno uzimaju antibiotike (najčešće koristeći
nepotrošene zalihe od prijašnjih terapija ili pokušavajući nabaviti
antibiotike bez recepta). Pacijenti često vrše pritisak na liječnika da
im propiše antibiotike smatrajući da je to znak da njihovu bolest shvaća
ozbiljno.
70 % antibiotika se troši za liječenje respiratornih infekcija
(infekcija koje zahvaćaju dišne putove), ali to nije svaki put
opravdano. Većinom se radi o virusnim infekcijama poput prehlada kod
kojih antibiotici nisu ni od kakve pomoći. Povišena tjelesna temperatura
isto tako nije automatski znak da se trebaju primijeniti antibiotici.
Pranje ruku je najbolji način za spriječavanje širenja infekcija dišnih
putova iz razloga što se zarazne klice nastale govorom, kihanjem ili
kašljanjem zaražene osobe brzo talože na površine i budu dalje raznošene
rukama osoba koje ne moraju nužno ni vidjeti zaraženu osobu.
Nepotrebno davanje antibiotika potiče stvaranje otpornosti na
antibiotike i među našim “dobrim” bakterijama koje žive u našem tijelu.
Osim razvoja otpornosti bakterija, moguća opasnost od prekomjerne i
nerazumne upotrebe antibiotika su i neželjene pojave (nuspojave
antibiotika) koje se često predstavljaju kao neka druga bolest
Također je učestalo nekritično propisivanje antibiotika od strane
liječnika, bez podataka o točnom uzročniku bolesti. Često se propisuju
antibiotici širokog spektra, koji istovremeno djeluju na više bakterija.
Stručnjaci pak smatraju da je bolje uzeti antibiotik namijenjen za onu
bakteriju koja je uzročnik bolesti. Važno je propisivati antibiotike
prema rezultatima antibiograma, no u slučajevima kad to nije moguće,
onda empirijski prema aktualnim smjernicama u propisanim dozama i
dovoljno dugo.
Temelji borbe protiv otpornosti uzročnika bolesti na antibiotike su:
– praćenje postotka otpornosti i potrošnje antibiotika u pojedinim lokalnim sredinama i na nivou cijele države
– edukacija o racionalnoj primjeni antibiotika kako liječnika tako i bolesnika
– kontrola širenja infekcija unutar (kontrola bolničkih infekcija) i izvan bolnica (cijepljenje)
– brza mikrobiološka dijagnostika koja omogućuje ispravno i pravodobno postavljanje dijagnoze
U najveće kliničke probleme danas ubrajaju se otpornost pneumokoka na
penicilin i makrolide, meticilinska i višestruka otpornost bakterije
Staphylococcus aureus (MRSA), enterobakterije otporne na III. i IV.
generaciju cefalosporina, karbapenem otporni Pseudomonas aeruginosa i
Acinetobacter baumanii.
Podaci o potrošnji antibiotika u Hrvatskoj u 2009. godini pokazuju da
se nastavlja trend u smanjenju potrošnje antibiotika kao i u posljednje
tri godine. Izvanbolnička potrošnja činila je 94% ukupne potrošnje
antibiotika.
U Varaždinskoj županiji kretanje stopa rezistencije
pojedinih patogena na antibiotike u 2010. godini jasno ukazuje na
veličinu problema. U usporedbi s podacima iz 2009. godine ohrabljuje
smanjenje udjela pneumokoka visoko rezistentnog na penicilin. Otpornost
ostalih bakterija se povećala (Staphylococcus aureus rezistentan
na meticilin (MRSA), Haemophilus influenzae rezistentan na
kotrimoksazol, E. coli na gentamicin i kinolone, zatim E. coli i
Klebsiella pneumoniae koje produciraju beta-laktamaze proširenog spektra
(ESBLs)). Također zabrinjava i sve veća multirezistentnost vrsta
Acinetobacter baumannii i Pseudomonas aeruginosa.
Takvi zabrinjavajući podaci obvezuju ne samo državne službe i
zdravstvene djelatnike, nego i sve građane, da se učine maksimalni
napori u provođenju mjera prevencije razvoja otpornosti i sprečavanju
širenja takvih mikroorganizama.
Marija Ivanec, dr. med.