VODIČ UPUTA ZA AKTIVNO ZDRAVO STARENJE

11.07.2012

PADOVI I OZLJEDE, DEKUBITUS, URINARNA INKONTINENCIJA U STARIJOJ DOBI

1. PADOVI I OZLJEDE U STARIJOJ DOBI - KAKO IH SPRIJEČITI ?

Rezultati gerontoloških analiza potvrđuju kako su ozljede dominatne u starijoj životnoj dobi te kako su posljedice ozljeđivanja u starijoj životnoj dobi mnogo teže nego u mlađim dobnim skupinama Svake godine oko trećina starijih osoba padne. Osim boli, straha i osjećaja nesigurnosti, dio padova dovodi i do fizičkih ozljeda, zdravstvenih komplikacija i prijevremene smrti. Tako prema zadnjim podacima iz gerontološke datoteke Centra za gerontologiju ZZJZGZ u Hrvatskoj (2004. godina), pokazuje kako je čak 96% osoba umrlih uslijed prijeloma bedrene kosti (femura) starije od 65 godina. Od žena umrlih od poslijedica prijeloma bedrene kosti, 98,41% je starije od 65 godina. Kod muškaraca udio osoba starijih od 65 godina nešto je niži te iznosi 90,91%. Iz tog razloga potrebno je spriječiti povrede i nesreće uklanjanjem prepreka i onečišćenja u kući i okolišu u kojem starija osoba živi. Treba popraviti oštećenja, prilagoditi namještaj, tepihe i osvjetljenje u kući. Paziti na mokre podove, laštenje podova, mrvice ili sitnije predmete na podu, kućne ljubimce ili djecu koji se nenadano mogu pojaviti i dovesti do pada. Starije osobe moraju imati obuću koja se ne skliže i smanjuje mogućnost pada. Osim toga na mogućnost pada mogu utjecati i lijekovi koje starija osoba uzima ili alkohol. Svaka starija osoba treba postati svjesna svojih novonastalih ograničenja, te ih uzeti u obzir prilikom ponašanja, kojim će smanjiti mogućnost pada i nezgode. Ukoliko je funkcionalna sposobnost jako smanjena, starija osoba će trebati pomoć i njegu u kući, kako bi bila sigurnija i zaštićena od mogućeg pada i ozljede. Obzirom na rezultate ove gerontološke analize, nedvojbeno je nužno unaprijediti interdisciplinarne preventivne programe u cilju smanjivanaja broje ozljeda u starijih osoba, ali i njihovih komplikacija sa svrhom očuvanja funkcionalne sposobnosti starijih osoba i u srednjoj i dubokoj starosti.

2. ŠTO JE DEKUBITUS?

Dekubitus predstavlja rapidno rastući gerontološko-javnozdravstveni problem upravo u starijim dobnim skupinama. Dekubitus (dekubitalni ili trofički ulkus) je posljedica ishemične nekroze i ulceracije kože, a eventualno i dubljih tkivnih struktura na područjima najviše izloženim pritisku na podlogu, posebice ako se neposredno ispod kože nalazi kost. Najčešće su to mjesta izbočenja koje stvara križna kosti (sacrum), kvrga sjedne kosti (tuber ossis ishii), područje velikog trohantera, peta i maleolarni nastavka tibije i fibule, koljena, laktovi i gležnjevi, gdje dolazi do pojačanog pritiska kože na bilo koju tvrdu površinu (madrac, invalidska kolica, sredstvo za imobilizaciju, tijesna obuća i sl.) kroz određeno vrijeme.

Najčešći unutarnji (intrinzični) čimbenici koji predstavljaju rizik za dobivanje dekubitalnoga ulkusa su osim starije životne dobi još i urinarna inkontinencija, bolesti cirkulacijskog sustava (srčani udar, moždana kap), šećerna bolest, ozljede kralješnice, bolesti periferne cirkulacije, multipla skleroza, određene duševne bolesti i dr. Od ekstrinzičnih čimbenika koji dovode do nastanka dekubitusa najvažnijim se pokazao izostanak redovitog mijenjanja položaja teško bolesnih i nepokretnih gerijatrijskih bolesnika u krevetu. Tome pogoduje trenje ili grebanje kože, nabori na posteljini i osobnom rublju, vlažna i nečista koža te neadekvatan i neudoban madrac.

U sklopu Programa primarne, sekundarne i tercijarne prevencije za starije najvažnije antidekubitalne mjere u očuvanju zdravlja i vitalnosti kože čine prvenstveno promjena načina življenja, uključujući prestanak pušenja, promjenu načina prehrane te svakodnevnu, umjerenu tjelesnu aktivnost. Druge mjera prevencije dekubitusa kod gerijatrijskih bolesnika uključuju redovito mijenjanje položaja u krevetu ili u invalidskim kolicama, barem svakih dva sata; redoviti pregled kože na mjestima predisponiranim za nastanak dekubitalnog ulkusa; svakodnevna okolišna (posteljina, rublje) i osobna higijena; primjena posebnih antidekubitusnih madraca i jastuka; redovito održavanje kože suhom i čistom; svakodnevna masaža tijela sredstvima koja potiču cirkulaciju kože; primjena posebne zaštite za one dijelove kože koji se nalaze neposredno iznad kostiju ili zglobova.

3. ŠTO JE URINARNA INKONTINENCIJA?

Urinarna inkontinencija je nevoljno otjecanje urina, a predstavlja fokusirani gerontološko-javnozdravstveni problem u starijih osoba. Kao posljedica demografskih promjena koje karakterizira sve veći udio starijih ljudi u populaciji, raste i broj inkontinentnih osoba. Po podacima Gerontološkog zdravstveno-statističkog ljetopisa za Hrvatsku 2002./2003. godina do 75% korisnika stacionara domova za starije i nemoćne je inkontinentno, što opetovano ukazuju gerontološki pokazatelji i za 2004. godinu. No unatoč tome inkontinencija još uvijek ostaje tabu tema i vrlo je često neprepoznata, jer je bolesnici rijetko prijavljuju svom doktoru obiteljske medicine. Međutim, problem inkontinencije osobito je važno prepoznati i liječiti u ranijoj dobi zbog njezinih negativnih učinaka na opće zdravlje i svakodnevni život. U početku, zbog ispuštanja nekoliko kapi urina, oboljela osoba odustaje od bavljenja sportskim aktivnostima, a kasnije se počinje povlačiti iz društva, uz moguću pojavu depresije, koja dodatno pogoršava inkontinenciju.

4. KOJI SU RIZIČNI FAKTORI ZNAČAJNI ZA POJAVU INKONTINENCIJE?

Najznačajniji rizični faktori za pojavu inkontinencije su:

  • starija životna dob
  • kronične upale mokraćnih putova
  • neke neurološke bolesti
  • oštećenja mentalnih funkcija
  • nepokretnost
  • istodobno uzimanje više vrsta lijekova
  • višestruki morbiditet (istovremena prisutnost više različitih bolesti kod jednog starijeg bolesnika).

5. KOJE OBLIKE URINARNE INKONTINENCIJE RAZLIKUJEMO?

U najčešće oblike urinarne inkontinencije ubrajaju se:

  • stres inkontinencija
  • nagonska
  • preljevna
  • neurogena.

Stres inkontinencija je nehotično ispuštanje urina koje nastaje kao posljedica slabljenja funkcije mišića dna zdjelice odnosno sfinktera (zatvarača) mokraćne cijevi uslijed čega kod malog tjelesnog napora (npr. smijeh, kašalj) dolazi do otjecanja malih količina urina. Slabljenje muskulature zdjeličnog dna može biti posljedica teških ili brojnih poroda, dugotrajnog kašlja (npr. kronični bronhitis), debljine, uzimanja nekih lijekova i dr. Stres inkontinencija češće pogađa žene, prvenstveno zbog njihove tjelesne građe i prirodne funkcije. Daljnji uzrok stres inkontinencije kod žena može biti i manjak estrogena tijekom i nakon menopauze. Kod muškaraca stres inkontinencija je najčešće posljedica oštećenja sfinktera mokraćnog mjehura nakon operacije prostate.

Kod nagonske inkontinencije uslijed preosjetljivog mokraćnog mjehura dolazi do iznenadnog podražaja za mokrenjem koji se ne može potisnuti. Osobe s tim oblikom inkontinencije idu često mokriti, ali u malim količinama i s jakim mlazom. Brojni uzroci mogu dovesti do razvoja nagonske inkontinencije: upala mokraćnog mjehura, hipertrofija prostate, manjak estrogena, kamenci mokraćnog mjehura, neke neurološke bolesti, psihički uzroci i dr. Preljevnu inkontinenciju karakterizira smanjeni nagon za mokrenjem zbog čega do ispuštanja urina dolazi tek kod već prepunjenog mjehura. Kod tog tipa inkontinencije urin istječe gotovo neprekidno, u malim količinama i uz slabi mlaz. Razlog nastanka preljevne inkontinencije kod žena najčešće je dugotrajno potiskivanje nagona za mokrenje, a kod muškaraca hipertrofija prostate.

Poznato je kako uzimanje određenih lijekova može uzrokovati ili pogoršati inkontinenciju u gerijatrijskog bolesnika. Antihipertenzivi, lijekovi koje vrlo često uzimaju upravo stariji ljudi, mogu uzrokovati ili pogoršati inkontinenciju. Razlog može biti i uzimanje određenih lijekova kao što su sedativi, triciklički antidepresivi, narkoanalgetici i dr.

6. KOJE SU DIJAGNOSTIČKE PRETRAGE VAŽNE U RANOM PREPOZNAVANJU PROBLEMA INKONTINENCIJE?

Glavnu ulogu u ranom prepoznavanju problema inkontinencije ima doktor u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (doktor obiteljske medicine ili ginekolog). Osnovni dijagnostički pregled morao bi uključiti ciljanu anamnezu, analizu urina, procjenu rezidualnog urina i ono što je najbitnije – dnevnik mokrenja. Detaljna specijalistička obrada između ostalog uključuje endoskopski pregled, urodinamski pregled, videourodinamski pregled te ehografiju gornjeg i donjeg dijela mokraćnog sustava.

7. SUVREMENA STRATEGIJA LIJEČENJA INKONTINENTNOG GERIJATRIJSKOG BOLESNIKA

Suvremena strategija liječenja inkontinentnog bolesnika temelji se na aktivnom i multidisciplinarnom pristupu, a u nju su uključeni liječnik, medicinska sestra, fizioterapeut, radni terapeut, psiholog, farmaceut, njegovatelj, a i sama inkontinentna osoba. Postoje razni načini liječenja, ovisno o tipu i stupnju inkontinencije.

Važno je naglasiti da se pravovremenim i pravilnim liječenjem urinarna inkontinencija u mnogim slučajevima može spriječiti, osobito primjenom Kegelovih vježbi i to primjenom u mlađoj dobi . Radi se o vježbi kontrakcije mišića dna zdjelice koje se mogu trajno provoditi.

Peludna prognoza

Datum Drveće Korovi Trave
04.06.       umjerena       niska       visoka
05.06.       umjerena       niska       visoka
06.06.       umjerena       niska       visoka

Alergijski semafor

03.06.2020
Drveće        umjerena
Korov        niska
Trave        visoka

Varaždin,
I. Meštrovića 1/11 
tel: + 385 (42) 653 152
fax:+ 385 (42) 653 172

Epidemiološka ambulanta Ivanec 
tel: +385 (42) 783 630

Epidemiološka ambulanta Ludbreg
tel: +385 (42) 819 433

Epidemiološka ambulanta Novi Marof 
tel: +385 (42) 612 912 

E-mail: info@zzjzzv.hr
Kontaktirajte nas online!
webmail
Zaštita osobnih podataka