Rezistencija gram pozitivnih bakterija na antibiotike u Varaždinskoj županiji u 2011. godini

Rezistencija gram negativnih bakterija na peroralne antibiotike u Varaždinskoj županiji u 2011. godini

Rezistencija gram negativnih bakterija na parenteralne antibiotike u Varaždinskoj županiji u 2011. godini

Otpornost bakterija na antibiotike rastući je javnozdravstveni problem s kojim se sve češće susreću liječnici koji rade u različitim granama medicine, a osobito oni koji liječe bolesnike podvrgnute invanzivnim dijagnostičkim i terapijskim zahvatima. Kako bi se sagledala veličina problema u Hrvatskoj i u lokalnoj sredini , neophodno je imati pouzdane podatke o kretanju stopa otpornosti kod različitih bakterijskih patogena. Osim što nas ti podaci upozoravaju o ozbiljnosti globalnog problema otpornosti bakterija na antibiotike, oni su i obvezujući u provođenju mjera prevencije razvoja i sprječavanju širenja otpornih mikroorganizama. Poznavanje stopa osjetljivosti pojedinih patogena preduvjet je uspješne empirijske antimikrobne terapije.

Analiza podataka: Podaci u tablicama rezultat su aktivnog praćenja otpornosti bakterija na antibiotike koje se provodi u organizaciji Odbora za praćenje rezistencije u Republici Hrvatskoj i pokazuju kretanje stope rezistencije pojedinih patogena na antibiotike u Varaždinskoj županiji u 2011.g

U odnosu na prethodne godine tendencije pada ,u 2011.g. ponovno bilježimo povećanje udjela izolata Streptococcus pyogenes otpornih na makrolide i klindamicin.Povećan je postotak pneumokoka otpornih na makrolide i klindamicin, te na kotrimoksazol, dok je značajno smanjena otpornost na tetraciklin s 31% na 21%.Smanjen je postotak pneumokoka otpornih na penicilin s 5% na 1%, a povećan je udio pneumokoka s umjerenom osjetljivošću na penicilin i to s 36% na 43%.

Od ostalih gram pozitivnih bakterija došlo je do pozitivnih pomaka u smanjenju udjela MRSA izolata u osnosu na ukupan broj Staphylococcus aureus izolata i to s 31% na 20%.Razlog tome je dosljednija primjena mjera u prevenciji razvoja otpornosti i sprečavanja širenja MRSA sojeva.

I dalje se povećava udio izolata Haemophilus influenzae otpornih na amoksicilin s 10% na 12%, a značajno je smanjen postotak otpornosti na kotrimoksazol s 24% na 12%.

Od gram negativnih bakterija kod E. coli nije bilo značajnijih promjena otpornosti u odnosu na 2010.g.Pozitivno je da je u 2011.g došlo do smanjenja udjela ESBL sojeva Escherichia coli i Klebsiella pneumoniae.

Od ostalih gram negativnih bakterija Acinetobacter baumanii i dalje pokazuje tendenciju značajnog porasta udjela izolata otpornih na karbapeneme. Postotak izolata Acinetobacter baumanii otpornih na imipemen je u 2011.g. porastao s 20% na visokih 64% , na meropenem s 17% na 62%.Radi se o višestrukootpornim izolatima koji su imali sačuvanu osjetljivost uglavnom samo na ampicilin plus sulbaktam (96% osjetljivih) i kolistin (100% osjetljivih).U ovom trenutku Acinetobacter baumanii predstavlja izrazito veliki terapijski problem, a problem je time veći što se radi o bakteriji koja može vrlo dugo preživljavati u nepovoljnoj vanjskoj okolini i ima visoki potencijal širenja.

Zaključak

Podaci o otpornosti bakterija na antibiotike u našoj sredini jasno ukazuju na ozbiljnost problema i obvezuju nas da učinimo maksimalne napore u provođenju mjera prevencije razvoja otpornosti i sprječavanju širenja otpornih mikroorganizama. To podrazumijeva strogu disciplinu u propisivanju antimikrobnih lijekova kako u humanoj tako i u veterinarskoj medicini, pravilna uporaba antibiotika te kontrola infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi.