Uvod

Otpornost bakterija na antibiotike pretstavlja značajan javnozdravstveni problem s kojim se sve češće susreću liječnici koji rade u različitim granama medicine, a osobito oni koji liječe bolesnike podvrgnute invanzivnim dijagnostičkim i terapijskim zahvatima.Poznavanje podataka o kretanju stopa otpornosti pojedinih bakterija na antibiotike u vlastitoj sredini od velike je važnosti za uspješno empirijsko antimikrobno liječenje infekcija.Podaci praćenja pomažu nam i u sagledavanju veličine problema , a osim toga obvezuju nas u provođenju mjera prevencije razvoja otpornosti i sprečavanja širenja otpornih mikroorganizama.

Analiza podataka:

Podaci u tablicama rezultat su aktivnog praćenja otpornosti bakterija na antibiotike koje se provodi u organizaciji Odbora za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike u Republici Hrvatskoj u okviru Kolegija javnog zdravstva pri Hrvatskoj akademiji medicinskih znanosti i pokazuju kretanje stope rezistencije pojedinih patogena na antibiotike u Varaždinskoj županiji u 2013.g.

Kod BHS A u 2013.g. nije bilo promjena u udjelu izolata otpornih na makrolide dok je smanjena otpornost na klindamicin za 2 % u odnosu na 2012 .g.Nastavljen je trend porasta otpornosti pneumokoka na tetraciklin i to s 32% ( 2012.g.) na 41%. U 2013.g. povećao se udio pneumokoka otpornih na penicilin s 2% (2012g.) na 7%, dok je istovremeno smanjen postotak pneumokoka umjerene osjetljivosti na penicilin s 42% na 38%.Pozitivan pomak je vidljiv u značajnom smanjenju udjela pneumokoka otpornih na makrolide i klindamicin s 55% (u 2012.g.) na 46% u 2013.g.

Udio MRSA izolata je povećan u 2013.g. s 19% na 24% u odnosu na 2012.g. iako je ranijih godina pokazivao tendenciju pada.

Povećan je udio vankomicin rezistentnih enterokoka (VRE) s 3% u 2012.g. na 7% u 2013.g.

U 2013.g. povećao se udio izolata Heamophilus influenaze otpornih na amoksicilin na s 4% (2012.g) na 10% .

Od gram negativnih bakterija kod E. coli smanjen je udio izolata otpornih na ampicilin s 60% u 2012.g. na 49% u 2013.g.I dalje je u porastu udio izolata ESBL pozitivnih E. coli. Podaci za K. pneumoniae u 2013.g. pokazuju blagi pad udjela ESBL pozitivnih izolata u odnosu 2012.g.

U 2013.g. kod Pseudomonas aeruginosa imamo povećanje stope otpornosti za sve antibiotike.

U 2013.g.smanjen je udio višestruko otpornih izolata Acinetobacter baumannii.Usprkos tome i dalje Acinetobacter baumanii predstavlja izrazito veliki terapijski problem.

Zaključak

Podaci o otpornosti bakterija na antibiotike u našoj sredini jasno ukazuju na ozbiljnost problema i obvezuju nas da učinimo maksimalne napore u provođenju mjera prevencije razvoja otpornosti i sprječavanju širenja otpornih mikroorganizama. To uključuje strogu disciplinu u propisivanju antimikrobnih lijekova kako u humanoj tako i u veterinarskoj medicini, pravilnu uporabu antibiotika te strogu kontrolu infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi.