Uvod

                 Rezistencija bakterija na antibiotike rastući  je javnozdravstveni problem  s kojim se sve češće susreću liječnici koji rade u različitim granama medicine, a osobito oni koji liječe bolesnike podvrgnute invanzivnim dijagnostičkim i terapijskim zahvatima. Kako bi se sagledala veličina problema rezistencije u Hrvatskoj i u lokalnoj sredini , neophodno je imati pouzdane podatke o kretanju stopa rezistencije kod različitih bakterijskih patogena.  Osim što nas ti podaci upozoravaju o ozbiljnosti globalnog problema rezistencije bakterija na antibiotike , oni su i obvezujući u poduzimanju mjera prevencije razvoja rezistencije i sprječavanju širenja rezistentnih mikroorganizama. Poznavanje stopa osjetljivosti pojedinih patogena preduvjet je za uspješnost empirijske antimikrobne terapije.

Analiza podataka:

Podaci u tablicama rezultat su aktivnog praćenja  rezistencije bakterija na antibiotike  koje se provodi u organizaciji Odbora za praćenje rezistencije i pokazuju kretanje stope rezistencije pojedinih patogena na antibiotike u Varaždinskoj županiji u 2010.g.

U usporedbi s podacima iz 2009.g. ohrabruje smanjenje udjela pneumokoka s visokom rezistencijom na penicilin s 20% na 5% dok se istovremeno  povećao postotak pneumokoka s umjerenom rezistencijom na penicilin s 27% na 37%.

Od ostalih gram pozitivnih bakterija treba upozoriti da je došlo do povećanja stope rezistencije stafilokoka na mupirocin ,te da je potrebno ograničiti njegovu primjenu samo u svrhu eradikacije MRSA kliconoštva u nosu.Posebno treba naglasiti povećanje udjela izolata MRSA s 22% na 31% među svim izolatima Staphylococcus aureus.

 U 2010.g. povećao se udio izolata Haemophilus influenzae rezistentnih na kotrimoksazol s 15% na 24%.

Od gram negativnih bakterija  zapaža se u 2010.g. povećanje stope rezistencije E. coli na kinolone s13% na 15%.Udio izolata E.coli koji produciraju beta - laktamaze proširenog spekta (ESBLs) iznosi 8 % dok je u 2009.g. iznosio 7%.

Posebno zabrinjava  značajno povećanje udjela izolata Klabsiella pneumoniae koji produciraju beta-laktamaze proširenog spektra (ESBLs) s 38% u 2009.g. na 47% u 2010.g.Kod takvih ESBLs pozitivnih izolata Klebsiella pneumoniae prijeti opasnost da se razvije rezistencija i na karbapeneme kao  jedine preostale antimikrobne lijekove u liječenju teških infekcija uzrokovanih s takvim sojevima.Stoga  je neophodna velika budnost  u pogledu praćenja moguće pojave  izolata Klebsiella pneumoniae s rezistencijom na karbapeneme te poduzimanje preventivnih mjera kako bi se  spriječilo njihovo širenje.

U 2010.g. povećao se udio izolata Acinetobacter baumannii rezistentnih na imipenem s 8% na 20% i na meropenem s 4% na 17%.Radi se o vrsti koja postaje sve značajniji patogen, a zbog sklonosti razvoju višestruke rezistencije predstavlja dodatni terapijski problem.

Podaci za Pseudomonas aeruginosa u 2010.g.ukazuju na značajno povećanje udjela izotala rezistentnih na imipenem s 6% na 12% te na netilmicin i amikacin.

Zaključak

          Podaci o rezistenciji bakterija na antibiotike u našoj sredini  jasno ukazuju na veličinu problema i obvezuju nas da učinimo maksimalne napore u provođenju mjera prevencije razvoja rezistencije i sprječavanju širenja rezistentnih mikroorganizama. To podrazumijeva strogu disciplinu u uporabi antimikrobnih lijekova kako u humanoj tako i u veterinarskoj medicini, te kontrola infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi.