Sačuvajmo djelotvornost antibiotika i za buduće generacije

6 travnja, 2011

-povodom Svjetskog dana zdravlja 2011.

Ovogodišnji Svjetski dan zdravlja svojim motom naglašava globalni problem antimikrobne rezistencije kao javnozdravstveni problem koji prelazi granice država i zemalja. Problem otpornosti mikroorganizama na antimikrobne lijekove je trajno stečeno svojstvo određenog mikroogranizma da preživi u uvjetima kada je izložen tom lijeku. A svrha je antimikrobnih lijekova upravo suprotno – ubiti mikroorganizam ili spriječiti njegov daljnji rast i razmnožavanje te tako spriječiti ili liječiti određenu zaraznu bolest. Zato:

„Bez akcije danas, nema lijeka za sutra“.

Izostankom mjera učinkovite redukcije ovog problema, mogli bismo se vratiti u „pre-antibiotsku eru“…opširnije

„Samoliječenje“ ili liječenje antibioticima u stanjima kada oni nisu indicirani dovodi do razvoja otpornosti mikroorganizama (najčešće bakterija) na antibiotike. Svrha je antibiotske terapije da učinkovito ubija bakterije (baktericidni učinak) ili zaustavlja njihov rast i širenje (bakteriostatski učinak) u organizmu. Bakterije se mogu prilagođavati nepovoljnim uvjetima u prisutnosti antibiotika tako da oni postanu manjeučinkoviti ili potpuno neučinkoviti. Stečeno svojstvo otpornosti na određeni antibiotik mogu, u određenim uvjetima, prenijeti i drugim mikroorganizmima posredstvom prijenosa genetskog materijala.
U primarno virusnim bolestima, indicirano je samo simptomatsko liječenje (mirovanje, dijetetski režim, namirnice bogate C vitaminom, pijenje puno tekućine, snižavanje povišene tjelesne temperature i sl.). Antibiotici nemaju u tom slučaju nikakvog učinka na razvoj i tijek bolesti. No ukoliko osoba, unatoč tomu, počne uzimati antibiotsku terapiju u okviru „samoliječnja“ ili vršenjem pritiska na liječnika da mu istu propiše, može pogodovati razvoju bakterijske rezistencije.
Kako?

Kod većine najčešćih virusnih bolesti (akutna upala srednjeg uha, akutna upala ždrijela, obična prehlada, akutna upala nosne sluznice i sinusa, upala spojnice oka, akutna upala bronha uz kašalj..) tijek je bolesti kratak (5 do 7 dana). Ukoliko osoba počne uzimati antibiotsku terapiju od početka bolesti ili oko trećeg dana ( kada sekret obično od sluzavog i prozirnog mijenja svoja svojstva u gušći i žute boje – što ne mora biti znak bakterijske upale), i uzima tu terapiju 2-3 dana, do konca prvog tjedna bolesti dođe do poboljšanja zahvaljujući prirodnom tijeku, a ne antibiotskoj terapiji. Bolesnik obično pomisli kako je antibiotik bio učinkovit, ali dalje ne osjeća potrebu za njim i prestaje ga uzimati. Kratkoća liječenja, kao i neredovitost uzimanja uz loše postavljenu indikaciju, osnovni su preduvjeti za razvijanje svojstva otpornosti na antibiotike. Bakterije koje su postale otporne u jednom organizmu, mogu uzrokovati bolest kod drugog, kao i na udaljenostima (u drugom gradu, državi ili kontinentu). Zato kažemo da je antimikrobna rezistencija globalni problem koji se tiče svakog pojedinca.

ANTIMIKROBNI LIJEKOVI SU JEDINA SKUPINA LIJEKOVA ČIJE UZIMANJE IMA UTJECAJA I NA ONE KOJI TAJ LIJEK NISU UZIMALI.